Odžaci su gradsko naselje, središte i administrativni centar istoimene opštine, koju pored Odžaka čine još osam naselja.

Grad se nalazi u Zapadnobačkom okrugu, na zapadu Vojvodine, u Panonskoj ravnici.

Odžaci su najveće naselje u opštini po površini i broju stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine grad ima 9021 stanovnika. Većinsko stanovništvo čine Srbi. U odnosu na popis iz 2002. godine broj stanovnika je u padu.

Odžaci se prvi put pominju 1389. u zemljišnjim knjigama kao Odos ili Hodos. Kasnije 1522. godine selo se pominje kao Kéménd. Odžaci su dugo vremena bili centar kudelje, zbog čega su dobili naziv Hanfhausen, Kuća konoplje. Zbog brojnih kolonizacija koje su se desile na prostoru današnjeg grada, Odžaci imaju uticaj raznih kultura. Danas Odžaci više nisu veliki industrijski centar. Grad je danas domaćin mnogih međunarodnih i domaćih privrednih, kulturnih i sportskih manifestacija.

Istorija


Praistorija Odžaka i njegove okolini počinje pre skoro 7000 godine u vreme neolita kada se prve civilizacije doseljavaju na prostore Panonske nizije. Svedočenje o tome je arheološki lokalitet Donja Branjevina u blizini Deronja. Georgafski uslovi u Odžačkoj okolini su bili povoljni za naseljavanje praistorijskih grupa posebno u periodu od kraja poslednjeg ledenog doba i početka Holocena. Tri morfološke celine aluvijalne ravni, aluvijalne terase i lesne terase nudile su pogodnosti za nastanak prvih naselja u okolini današnjeg grada. Prednost su bile i velike reke sa značajnim ribolovnim i komunikacionim potencijalom, ali i okruženje bogato plodnim zemljištem, šumama i divljači. Analizom sačuvanih životinjskih vrsta utvrđeno je da više od 65% svih konzumiranih vrsta pripada domaćim vrstama, uglavnom ovci, kozi i govečetu. Svinja je u tom periodu bila malo gajena. Od divljači najzastupljeniji su bili divlje goveče, fivlja svinja, crveni jelen i srndać. O izgledu samog staništa nema detaljnijih potvrda. Otkriće jama stubova u nizu i blatnog premaza ukazuje da su kao stanište mogla služiti jednostavne kolibe. Sa druge strane pronađen je veliki broj keramičkih posuda sa bogatom dekoracijom, obilje ritualnih predmeta i žrtvenika, raznovrsni koštani i kameni alati i nakit. Posebnu zanimljivost predstavlja kameno oruđe, pre svega zato što se izvor te sirovine za njihovu izgradlju nalazio daleko od samog naselja. Činjenica je da je kamen bio uvozna roba, čime bi se daljim proučavanjem ovog lokaliteta moglo doći do kontakta i puteva donošenja tih sirovina.

Odžaci se prvi put pominju 1389. u zemljišnjim knjigama kao Odos ili Hodos. Kasnije 1522. godine selo se pominje kao Kéménd. Nakon Mohačke bitke Odžaci pripadaju Otomanskom carstvu skoro 200 godina. Grad se 1579. godine zove Tatar Ocak. Odžaci se tada pominju kao naselje u Bačkoj koje su osnovali Turci za vreme vojnih operacija koje su vodili u južnoj Ugarskoj. O poreklu imena naselja postoji više teorija, jedna od njih je da ime vodi poreklo od imena turskog vojnog odreda koji je boravio na prostoru naselja, postoji i teorija po kojojime vodi poreklo od turske reči za dimnjak, (zbog dimnjaka koji su virili iz zemunica prvog naselja), kao i da su Odžaci dobili naziv po bosanskom Odžaku odakle je u 16. veku doseljeno 7 srpskih porodica. U 17. veku Odžaci su opusteli, stanovništvo se pod pritiskom velikih dažbina, naplaćivanih za vojne potrebe i rata, mahom iselilo na sever. Tokom 18. veka naselje je obnovljeno i tada u Odžacima živi oko stotinak srpskih i šokačkih porodica. Vlasti Habzburške monarhije odlučuju da kolonizuju ovaj prostor nemačkim kolonistima, što dovodi do prisilnog iseljavanja starosedelačkog stanovništva (Srba i Šokaca).

Kolonizacija Odžaka nemačkim življem počinje 1755. godine kada se donosi odluka o naseljavanju 300 nemačkih porodica i podrazumevalo je prisilno iseljenje tadašnjeg stanovništva. Takođe postoji i mišljenje da su Srbi zbog velikih dažbina sami zatražili da se isele. Nemački kolonisti od vlasti Habzburške monarhije dobijaju zemljište za gradnju kuća, onoliko zemlje koliko su mogli da obrađuju, seme itd. Osim toga dobijaju status slobodnih carskih podanika, pa su tako kmetovi među njima oslobođeni svojih obaveza. Kolonisti koji su naselili Odžake bili su većinom iz nemačkih oblasti: Badena, Švarcvalda, Alzasa, Lorene, Hesena itd. U svoje novo mesto boravka dolazili su Dunavom, brodovima poznatim pod imenom Ulmske kutije plovili su preko Beča i Budimpešte do Apatina gde su se iskrcavali. Prvi kolonisti stigli su 1756. godine, među kojima je bio i baron Kotman, vlasnik poseda. Za vreme vladavine Marije Terezije 1756. godine grad dobija status varošice.

Doseljeni kolonisti uglavnom su se bavili poljoprivredom. NJihovim dolaskom počinje i masovan uzgoj konoplje iako se po nekim turskim defterima gajenje konoplje spominje još u vreme kad su oni vladali ovim prostorima. Zemljište u Odžacima i okolini bilo je idealno za gajenje ove biljke, čemu je najviše doprinosila reka Mostonga koja se često izlivala i plavila okolna područja. Takođe Mostonga je bila idealna za močenje konoplje. Proizvodnju je inicirao baron Kotman koji je izvestio Beč da konoplja dobro uspeva na teritoriji novosagrađenih kolonističkih naseobina. On je okupio proizvođače kudelje, obezbedio im sredstva za rad i obavezao se da će od njih otkupiti 5 000 lakata tkanine godišnje. Proizvodnja se kasnije omasovila, i Odžaci postaju jedan od najvećih centara za proizvodnju kudelje u Evropi. 1779. počinje da se održava vašar kudelje, koji vremenom dobija na značaju. 1907. godine otvara se fabrika za preradu kudelje i proizvodnju užadi, otvaraju je članovi imućne porodice Ertl (Franc i Johan) po uzoru na sličnu fabriku u Segedinu. Od početnih 200 radnika fabrika se brzo razvija i već 1929. dostiže cifru od 880 zaposlenih. Vremenom proizvodnja se širi pa se osim užadi proizvode i jutani tepisi, a od 1933. i vunena i svilena tkanina.

Od doseljavanja prvih kolonista vrtoglavi privredni razvoj Odžaka koji se pre svega oslanjao na proizvodnju kudelje pratio je i društveni razvoj mesta. 1762. godine osnovana je prva škola, na nemačkom jeziku. Prva crkva sagrađena je 1764. godine, ali od nje nije sačuvan nikakav trag. Lokalna samouprava je osnovana 1766. godine. Prvi sudija u Odžacima je bio Jozef Gajger iz Šutertala. 1818. godine održana je proslava povodom postavljanja temelja nove crkve koja je završena 1821. godine. 1813. godine Odžaci dobijaju privilegiju održavanja nedeljnog sajma i dva godišnja vašara i dobijaju status trgovišta. Za vreme Mađarske revolucije 1849. godine Odžaci su morali da plate kaznu od 50.000 zlatnika Mađarskoj zbog navodnog pomaganja neprijateljima, što je dovelo do velikog duga Odžaka. 1871. godine osniva se sreski sud, 1879. služba zemljišnih knjiga, 1884. služba kneza (prvi odžački knez bio je Jozef Visi). Prvi parni mlin je sagradio odžačanin Ertl 1876. godine. Prva štamparija osnovana je 1887. godine, osnovao je Jozef Fister Prva zadruga je osnovana 1890. godine. U Odžacima u to vreme rade dva novčana zavoda: Odžačka štedionica i Odžačka kasa uzajamne pomoći, a 1897. osnovana je i poreska služba. 1895. godine završena je izgradnja pruge Novi Sad-Baja koja prolazi kroz Odžake, a iste godine kroz mesto je prošao i prvi voz. Drugu štampariju u Odžacima je osnovao Johan Rab 1898. godine. 1899. godine u okviru samostana u Odžacima izgrađeno je prvo dečje zabavište koje je 1936. godine premešteno u novu moderniju zgradu koju je izgradio vlasnik Fabrike kanapa i užarije Johan Ertl. 1906. Firma Ertl i Šverer (takođe delom u vlasništvu porodice Ertl) otvara prvu električnu centralu za potrebe svog mlina i tako dolazi i do elektrifikacije mesta. 1911. godine u Odžacima osnovan je fond za izgradnju građanske škole, prikupljeno je 70 000 kruna, ali je izgradnja škole odložena zbog Prvog svetskog rata. 1917. godine prikupljeno je još 300 000 kruna i škola počinje sa radom, prvobitno u kući porodice Kraus, pa u kući porodice Bruner i konačno se 1927. premešta u novu zgradu napravljenu po nacrtu arhitekte Jozefa Švera, takođe 1917. godine sa radom je počela pruga Subotica-Odžaci koja je otvarala put do Budimpešte i centralne Evrope. Ferdinand Beher je sa svojim sinovima osnovao prvu fabriku satova 1926. godine. Prva četvorogodišnja škola je otvorena 1927. godine.

Pre izbijanja Prvog svetskog rata Odžaci su bili u sastavu Austrougarske. Kako su tada većinsko stanovništo Odžaka činili Nemci i Mađari na teritoriji Opštine Odžaci nije bilo većih borbi. U ratnom periodu u Odžacima se otvara vojni lazaret u zgradi osnovne škole u kojem su lečeni ranjenici donešeni sa fronta. U Prvom svetskom ratu poginulo je 162 Odžačana. Nakon završetka Prvog svetskog rata Odžaci postaju deo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Nemačko i mađarsko stanovništvo nije bilo raseljeno, ali su pridošli stanovnici bili većinski srpske nacionalnosti, pa samim tim je Nemci i Mađari gube status većine u Odžacima.

Godine 1920. osnovan je Kulturbund, nemačka nacionalistička organizacija, koja je bila početno zamišljena kao nepolitička organizacija koja deluje na području cele Kraljevine Jugoslavije, a imao za cilj da čuva i razvija nemačku kulturu i jezik. Organizacija je dva puta zabranjivana prvi put 1924. godine, drugi put tokom Šestojanuarske diktature. Prvi ogranak Kulturbunda u Bačkoj formiran je 1920. godine u Parabuću (Ratkovo). 1930. godine dozvoljen je rad Kulturbunda. Dolaskom Adolfa Hitlera na vlast u Nemačkoj delovanje Kulturbunda se radikalizuje i prihvataju se nacional-socijalističke ideje unutar organizacije. Iz godine u godinu broj članova raste, posebno nakon 1939. godine i početka Drugog svetskog rata. Tokom rata organizacija jača i postaje glavni organizator društvenog života u nemačkim mestima u Bačkoj, između ostalih i u Odžacima. Takođe organizuje odlazak mladih Nemaca u Vermaht i SS jedinice. Posle invazije snaga Trećeg rajha na Jugoslaviju, teritorija Bačke okupirana je od strane mađarske vojske. Tokom okupacije vršen je sistematski progon: Srba, Jevreja, Roma kao i političkih neistomišljenika svih nacionalnosti od strane mađarske vojske i žandarmerije.

Nakon okupacije naselja Odžaci nova mađarska vlast je imala poseban tretman prema pripadnicima drugih nacija, veroispovesti i rasa. Povlastice su imali samo pripadnici nemačke i mađarske nacionalnosti. U najnepovoljnijem položaju su bili Srbi, Bunjevci, Slovaci, Romi i Jevreji. Poseban tretman su imali pripadnici Srba koji su se u Odžake doselili nakon Prvog svetskog rata. Oni su masovno odvođeni u logore, a najveći logor za srpske koloniste je bio mađarski logor u Šarvaru. Ostali su bili prvo odvođeni u logor u Odžacima, koji se nalazio u Građanskoj školi. Logor u Građanskoj Školi je bio podređen većem logoru u Bačkoj Palanci. Nakon odbijanja Nemaca da služe mađarskoj vojsci usledio je dogovor između Hitlera i Hortija, po kom je dogovoreno da Nemci mogu služiti vojsku u dobrovoljačkim SS jedinicama. U prvih mesec dana je prikupljen veliki broj dobrovoljaca i njihov ispraćaj je napravljen 27. marta. Mladi Nemci su oformili omladinske čete Folksbundovaca, okupljeni oko organizacije Dojče Manšaft koji su maltretirali Nemce koji se nisu dobrovoljno prijavili za služenje u SS jedinicama.

Odžaci su za vreme Drugog svetskog rata bili okupirani od strane Sila Osovine i povereni Mađarskoj. Od strane Titovih partizana 23. novembra 1944. godine u Odžacima, na putu prema Karavukovu, se dogodio masakr. Tada su ubijene 183 osobe, 181 muškarac i 2 žene, a jedna osoba je uspela da pobegne. Ubijeni su bili civili nemačke nacionalnosti. Jedan od njih je bio i Franc Ertl, jedan od važnih građana Odžaka, vlasnik Fabrike užarije i kanapa. Porodice Franca Krausa, Ladislava Kolmana i Hansa Petka su pošteđene na insistiranje Srpskog saveta. Dva dana kasnije 25. novembra 1944. godine izvršeno je još jedno streljanje Nemaca, ovo delo je počinjeno od strane krajiške-partizanske brigade. Tada je ubijeno 212 nemačkih muškaraca, streljanje je izvršeno na putu prema Filipovu (Bačkom Gračacu). Ubijeni su bili stanovnici Filipova.

Dana 26. decembra 1944. godine, 61 muškarac i 101 žena su deportovani u Rusiju na prinudni rad. Do 18. juna 1945. godine pripadnici nemačkog naroda su bili u logoru gde su mnogi i preminuli. U periodu od 1944. do 1949. godine stradao je 571 civil, u streljanjima ili u logorima.

Oslobođenje konačno dolazi 22. oktobra 1944. godine. Odžake su oslobodile Vojvođanske brigade zajedno sa jedinicom Crvene armije. Ozbiljnije borbe sa mađarskim žandarima vodio je Bačkopalanački odred 17. oktobra između Parabuća (Ratkova) i Odžaka. Na sam dan oslobođenja nije bilo otpora kao ni dočeka oslobodioca pošto je mesto bilo uglavnom naseljeno nemačkim življem koji su se većinom povukli zajedno sa nemačkom vojskom i napustili zemlju, prva kolona je krenula još 9. oktobara. Jedan broj Nemaca je ostao, oni su internirani u logore da bi kasnije takođe napustili zemlju i preselili se mahom u Austriju i Nemačku.

Po oslobođenju ovih krajeva dolazi do Batinske bitke, najveće bitke na ovim prostorima u kojoj vojnici Crvene armije i Vojvođanskih brigada pod komandom potpukovnika Srete Savića uspevaju da poraze nemačke snage koje su brojale čak 60.000 vojnika, pređu Dunav i oslobode Dardu i Beli Manastir, čime su nemačke snage potisnute na teritoriju Mađarske.

Po završetku Drugog svetskog rata dolazi do kolonizacije stanovništva iz manje razvijenih krajeva države u Vojvodinu, kako bi se naselio prostor na kom je pre rata živela nemačka nacionalna manjina. U opštini Odžaci uglavnom su naseljeni kolonisti iz južne Srbije. Prvi kolonisti koji su stigli u Odžake su bili iz Zaplanja. Oni su u Odžake stigli vozom 10. februara 1946. godine, tada je u došlo 45 porodica sa 228 članova. Mesna komisija je odmah organizovana i njima su na raspolaganje bili dodeljeni domovi u kojima su živeli proterani Nemci, kao i zemlja koju su posedovali. Hranu i pokućstvo novim stanovnicima su obezbedili UND i Antifašistički front žena. Novi kolonisti su dolazili tokom cele 1946. godine i ukupno je doseljeno 459 porodica sa 2454 članova. Odžaci su naseljeni sa porodicama iz Zaplanjskog, Niškog, Svrljiškog, Banjskog, Moravskog i Aleksinačkog sreza. U Karavukovu su naseljeni kolonisti iz Vranjske kotline i Gornje Pčinje, u Ratkovu iz Toplice i okoline Leskovca, u Srpskom Miletiću iz Jablanice, Vlasotinaca i Suve reke, u Deronjama iz okoline Pirota, a u Odžacima iz okoline Pirota i Niša. U Bački Brestovac i Bački Gračac naseljeni su kolonisti iz Bosne i Like. Nakon završetka kolonizacije usledila je obnova osnovnih ustanova i stvaranje prvih društvenih organizacija. Organizovane su seljačke radne zadruge od zemlje koja je bila dodeljena kolonistima, koja je ostala u njihovom vlasništvu, ali je bila obrađivana od strane zadruge. Neki kolonisti su se vratili u stari zavičaj, jer im se nije svideo ovaj princip kao ni podnevlje na koje su se doselili. Najveći deo je ostao tako da sada Odžaci mesto susreta različitih kultura, folklora i mentaliteta.

Demografija


U naselju Odžaci 2011. živelo je 9021 stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosila je 43 godine (41 kod muškaraca i 44,9 kod žena). U naselju ima 3352 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,63. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Odžaci imaju 9021 stanovnika. Prema etničkim grupama, stanovnici Odžaka su se izjasnili kao Srbi (7487), Jugosloveni (53), Crnogorci (48), Romi (96), Hrvati (102), Slovaci (125) i Mađari (229).

rema verskoj strukturi većinu stanovništva čine hrišćani, pripadnici pravoslavne i katoličke veroispovesti. Znatan je udeo agnostika, ateista i neopredeljenih. Od ostalih religija najzastupljeniji je islam. Tri najbrojnije verske zajednice su pravoslavci 83,97%, zatim slede katolici 7,07% i protestanti 2,68%.

Od ukupnog broja stanovnika u Odžacima bilo je (49,43%) muškaraca i (50,57%) žena, što predstavlja odnos muškaraca i žena 978:1000. Prosečna starost stanovništva bila je 43,7 godina, muškaraca 42,7 godina, a žena 45,0 godina. Udeo osoba starijih od 18 godina je 84,2%.

Podeli sa prijateljima:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
WhatsApp
Email

Ostavi komentar

Možda će vas zanimati i:

O nama

Možda Vam se učini na trenutak da smo ko zna koji po redu koji obrađuju istu temu, ali uverićemo Vas da to nije tako.
Naš dugoročni cilj je da objedinimo sve mogućnosti koje imate kad krenete na put po Vojvodini.

Pratite nas na Fejsbuku

Pratite nas na Instagramu

[instagram-feed cols=2]