Na Fruškoj gori gljive žive na pašnjacima, u ritovima, plavnim livadama i šumama, odnosno svuda gde se zemljišta ne obrađuju. Do sada je registrovano preko 1400 vrsta. Pored visokospecijalizovanih gljiva, poznatijih po nazivu pečurke, koje proizvode plodonosna tela, postoje i prostiji oblici koje poznajemo pod nazivima plesni, buđi, pepelnice, plamenjače, vodene gljive itd.
Poznatije jestive pečurke koje mogu da se nađu na Fruškoj gori su:
– sunčanica (Macrolepiota procera)
– paprena mlečnica (Lactarius piperatus)
– lisičarka (Cantharellus cibarius)
– đurđevača (Calocybe gambosa)
– biserka (Amanita rubescens)
– velika đubretarka (Coprinus comatus)
– poljska rudnjača (Agaricus campestris)
– šumska rudnjača (Agaricus silvaticus)
– jablanovača (Agrocybe aegerita)
– modrikača (Lepista nuda)
– pravi vrganj (Boletus edulis)
– smrčak (Morchella esculenta)
– mrka trubača (Craterellus cornucopioides)
– kripavac (Polyporus squamosus) kao i mnoge druge.
Gljivama bukovači (Pleurotus ostreatus) i zimskoj velurki (Flamulina velutipes) pripisuju se, pored hranljivosti, i lekovita svojstva.
Smrtonosno otrovne gljive čije je prisustvo zabeleženo na Fruškoj gori su zelena pupavka (Amanita phalloides), najotrovnija naša pečurka, i panterovka (Amanita pantherina). Takođe otrovne, ali retko sa smrtonosnim ishodom, su žuta pupavka (Amanita citrina), muhara (Amanita muscaria), ludara (Boletus satanas) i bljuvara (Russula emetica).
Izvan gore navedenih grupa, interesantne gljive koje se susreću na Fruškoj gori su: trud (Fomes fomentarius), babino uvo (Sarcoscypha coccinea), ptičje gnezdo (Cyathus striatus), đavolji prsti (Xylaria polymorpha), stršak (Phallus impudicus) i druge.
Lepotom svojih oblika ističu se sluzave gljive od kojih se na Fruškoj gori susreću na trulim drvenim ostacima i u šumskoj stelji: Lycogala epidendron, Fuligo septica, Stemonitis ferruginea, Arcyria denudata, Tubifera ferruginosa, Trichia scabra i druge.
